DALEKA ISTORIJA: Smederevo – rimska granica

U prvom veku nove ere prirodna granica reka Dunav, omeđila je Rimsku državu. Rimljani su tek sedamdesetih godina I veka prvi put stigli do Dunava.

Potrebno im je bilo još devedeset godina ratovanja, da bi do kraja Antike IV Flavijeva i VII Klaudijeva legija trajno obezbedile severnu granicu. Izgradnjom puteva desnom obalom Dunava prvenstveno radi transporta trupa prilikom osvajanja Dakaje, doprinela je i razvoju gradova i naselja, najpre oko utvrđenih vojničkih logora.

Gradsko naselje Mons Aureus, na levoj obali potoka Seona, pružalo se na većem prostoru pored Dunava. Izvorni podaci o ovom naselju potiču iz III i IV veka. U Eutropiji se spominje gajenje vinove loze u okolini ovog naselja za vreme cara Proba (276-282), jednog od trojice rimskih careva, koje je Rimu podarila drevna Ilirija. Mons Aureus je označen kao civitas (naselje) udaljen 26 milja od Singidunuma (Beograda). Tabula Peutineriana, koja se datira u IV vek, potvrđuje ovaj podatak, dok ga Itinerarium Antonianum locira na dve milje manje.

Između ovog naselja i sledeće stanice Vinceje, nađeni su tragovi rimskog graničnog utvrđenja. Vincea (Ćirilovački potok) je bila naseobina između dva grada Mons Aureusa i Marguma (Dubravica).

Dalje niz vodu od Smedereva, nalazi se, na ušću Morave u Dunav, gradić Kulič čiji poligonalni temelji možda potiču još od kasno-antičkog utvrđenja Marguma, ali koje je kao srpsko Moravište moglo igrati ulogu i u srednjem veku jer ima o tome pomena.

Tragovi, koje su mnogobrojne ljudske zajednice ostavile pored jedne od četiri, po Mojsiju „rajske reke”, Dunava, prostorno i vremenski bliže određuju kulturnu istoriju, dok se složena sudbonosna zbivanja u praistorijsko doba mogu samo naslućivati. Sigurno je da su se zajednice na ovom prostoru uvek nalazile u procepu između dva potpuno različita, ali podjednako snažna sveta, što je i u kasnijim periodima određivalo njihovu dramatičnu istoriju.

Tvrđava Kulič bila je podignuta na poslednjem uzvišenju prema Dunavu, kod današnjeg sela Kuliča. Osnova utvrđenja je šestougaonog oblika i bila je sagrađena od kamena. Imala je tri odbrambena zida sa vodenim rovom, čak 17 kula i manju citadelu.

Ovo utvrđenje su vekovima rušili i ponovo obnavljali narodi koji su se ovde duže zadržavali. Poznato je da je tvrđavu koristila Vizantija, a posle pada Srbije i Turska.

Danas je tvrđava Kulič zarušena. Ona je i inače bila teško pristupačna, a naročito je to sada usled podizanja nivoa voda Dunava nakon izgradnje brane hidrosistema Đerdap.

Izvor:smederevo.org.rs / Foto:zanimljivageografija